barell

Mi

DA PRESEČEMO KONOPČE

Vinskim svetom Srbije hara neki oblik apatičnog apsurda. Znanje i informacije se nalaze na jako malom broju adresa, a sudbina te plemenite proizvodne grane zavisi isključivo od brzine i kvaliteta saznajnog širenja među narodom. Ukucane u hermetične, takozvane stručne degustacije i poluotvorene promocije, informacije ili ne cure ili to čine strogo kontrolisano, na frazeološku pipetu.

Zbog toga mi svečano sečemo konopče! Mi smo VINOVNIK i srž naše misije je da pomognemo vinu da se javi narodu.

Velika je čast pružiti ruku vinu, najplemenitijem fluidu u poznatom delu svemira i predstaviti ga onima koji će ga prihvatiti kako dolikuje. Krećemo na taj put sa jasnom vizijom da to u suštini i nije toliko komplikovano: Ako podlogu staze čine dobre namere, ako se za ritmičan hod na tom putu uzme mešavina šarma i usvojenog znanja kao pogonsko gorivo i ako se precizno zna gde se ide. A evo gde se tačno ide:

U našoj zemlji postoje stotine manje ili više ozbiljnih proizvođača vina. Jednostavnom matematičkom operacijom koja se zove množenje, u ovom slučaju sa recimo pet, dobijamo sasvim pristojan broj etiketa koje se nalaze na tržištu. Sve je to ipak nekako novo, pa nesnalaženje zaista može da se prihvati kao argument za nedovoljno predstavljanje proizvođača i njihovih dela. Kada svaki naš iole elektronski pismen građanin bude mogao da nabroji pet vinarija i deset različitih konkretnih vina onda ćemo reći da smo došli na kraj prve etape puta. Do tada, ne ispuštamo plemenitu ruku. Do tada se držimo.

Pesimisti su posebna ljudsko – životinjska podvrsta koja ima izraženu potrebu da bude pametna. „Nemate šanse!“ „Sad je najgore vreme...“ i slični ispadi te podvrste se brutalno uništavaju entuzijazmom i jasnom vizijom puta. Već decenijama živimo u najgorem vremenu. Prema tome, pošto će sutra biti još gore, onda je danas ubedljivo najbolje. Ili smo nešto propustili?!

Da, sada je najbolji trenutak. Najbolji trenutak da udarimo na sva raspoloživa zvona i kažemo da smo tu i da vinu pružamo ruku. Tu smo i bićemo tu za sve vidove upoznavanja vina sa narodom. Tu smo za reportaže, promocije, razgovore, degustacije, sajmove... Tu smo da obznanimo šta sve postoji, na sebi svojstven, karakterističan način. Tu smo da to čestito i na vreme uradimo. A tu su i naši Prijatelji širom sveta. Mislim, tu su, na portalu ovog našeg vinskog zabavnika, ali su i tamo, da bi nam javili šta se to interesantno tamo dešava.

E pa kad smo već rešili da se bavimo skidanjem vela mistike sa ove prelepe teme onda je red da i sami o sebi nešto objasnimo. Naša pesnica koja drži čašu zaista podseća na grb borilačkog kluba istočnjačkih veština sa oboda Bronksa. Naravno da veza postoji. Istočnjačkim borilačkim veštinama vladali su na poseban način, posebni ljudi. Zvali su se samuraji. A svaki samuraj je živeo samo za jednu reč. To je reč „put!“ Mislim da su stvari sada jasnije.

Veliki japanski pisac Jukio Mišima je govorio i živeo ideju o tome da čovek mora prvo intelektualno da ojača do određene granice, pa da se tek nakon toga posveti telesnom jačanju. Telesna snaga bez kontrole uma je jednosmerna karta u propast. Ova naša priča je potpuno ista: Bilo je neinteligentno pokretati ovakvu vrstu podrške vinu dok vina nije bilo dovoljno. Sada ga ima dovoljno i vreme je za put! Kao što vidite, sve je zaista povezano...

 

Profesor Dionisije

"Neka te ne zabrinjava što se za tvoje mogućnosti ne zna, već se radije brini o tome što ih nemaš dovoljno."

Konfučije