barell

Lično

15. mart 2018.

Korak po korak – Osvrt na Salon vina u Paraćinu

Šesti skup, po prvi put nazvan valjano – Salon vina u Paraćinu, definitivno je doprinos dizanju nivoa vinske svesti u pozamašnom „parčetu“ Srbije.

Po prvi put od kako se bavim selektovanjem, pa potonjim zvanjem i organizovanjem vinskih događaja, susreo sam se sa otkazima u poslednji tren. Neke vinarije se nisu ni pojavile, bez obrazloženja. I kad mi dođe da navedem sve te kojima se naprasno porodila baba i slično, setim se nepristojnosti onih koji se nisu čak ni javili. Inače, ne šaljem pozivne mejlove, pošto mi je nečija reč sasvim dovoljna. Mejl se šalje onom ko će doći, da zna gde i kad da dođe, ako je potrebno. I onda neki ne dođu... No, tako je to kad je za džabe. Međutim, kada sam se u jednom trenutku izdvojio da danem sa ovo malo duše u ćošku nikad živahnije svečane sale hotela Petrus u Paraćinu, shvatio sam da bih u slatkom problemu bio upravo da su svi došli. Da li je publika uopšte primetila da neko fali? Teško... Svako ko je hteo, došao je. Falio nije niko.

Jednoga dana (a nadam se vrlo uskoro), kada ova manifestacija (Salon vina u Paraćinu – SVUP) postane stoprocentno vinski profesionalna po svim standardima, dolazak će biti stvar prestiža. Do tada će, sasvim sigurno i tržišne karte biti podeljene. Po brojnim lokalima Moravapolisa (Paraćin, Ćuprija i Jagodina) i okoline, točiće se samo ono najbolje, odnosno ono što je brojnim ugostiteljima iz ovog dela Srbije predstavljeno na SVUP-u. To bi trebalo da predstavlja kosmičku pravdu.

SVUP ima dva segmenta koje povezuje glavni organizator događaja – Turistička organizacija Paraćin (TOP). Jedno je „savez viteških opština“, odnosno promocija malih lokalnih proizvođača vina i njihovih gostiju. Evidentno je da ta egzotična smotra raste (pogledati ranije događaje na YouTube-u), verovatno pojačanim dejstvom Viteškog reda Steva Pisar. Ono što oni neće priznati (srpska posla) je induktivno blagorodno dejstvo prisustva vrhunskih vinarija Srbije i nekih inostranih, u većem delu Petrusa. To je taj drugi, profesionalni deo... Deo koji privlači medijsku, a pre svega pažnju publike. Deo koji od pitoreskne lokalne manifestacije niskog intenziteta čini SVUP važnim vinskim događajem.

Paraćinski Salon možda i nije jedinstven u toj dvokomponentnoj kupaži („savez viteških opština“ i srpske vinske elitne trupe), ali u ovom obimu sigurno jeste. Unikatna prilika da, uslovno rečeno, mali vinari uporede svoja trenutna dostignuća u proizvodnji sa, bezuslovno rečeno, velikim vinarijama Srbije, predstavlja izuzetnu korist, prevashodno za prve. Da li će to priznati, kažem, zavisi od njih. Znam da im znači, inače se ne bih time bavio. Zadatak je da se cela Srbija upozna sa onim što Vinska Srbija pravi. Samo tako se neprestano napreduje. Paraćin je prošle subote imao priliku da proba vrhunska vina iz gotovo cele Srbije.

Ovde je jako važno javno se zahvaliti svim profesionalnim vinarijama koje su uzele učešće u SVUP-u. Hvala i onima koji su otkazali odmah, te na taj način ostavili prostor koji je zauzeo neko drugi. Lično, više volim jasno „ne“, od kancerogenog „možda“. Prijatelj uvek ostavi prijatelju prostor za delovanje. Ako mu ga uskrati, pitanje je koliko tu uopšte ima rezona pričati o prijateljstvu. Još jednom, veliko hvala svima koji su došli!

A ko je došao? Reprezentacija Negotinske Krajine, Župski Kazneni Odred, Elita Tri Morave, Hilandar (opis nije potreban), najbolje od Niša, Stratifikovana Vrhunska Šumadija, Top Vojvodine... Došla je i publika. Jako puno prekaljene, ali i nove vinske publike... U razgovoru sa vinarima i predstavnicima vinarija, čuo sam komentar da je možda i prevelika gužva. Dobro, moguće... Ali u pitanju su bili ljudi koje oni lično nikada ranije nisu videli, a sa pristojnim poznavanjem vina kao takvog. Kontakte tog tipa sa nekom novom publikom, vinari generalno vole. Od poznatih lica sa druge strane pulta (stola), mogli su se registrovati samo oni koji će nešto o događaju i napisati. Tu pre svega mislim na kolege Basarića i Gorunovića, plus Perica. Elem, ta nova lica su u dobroj meri bili pomenuti ugostitelji i ljudi od uticaja u tom delu Srbije. Agilna Turistička organizacija Paraćin, na čelu sa mojim velikim Prijateljem Aljošom Gligorijevićem i dragom Sofijom Miković, potrudila se da informacije o Salonu stignu gde treba. Odradili su perfektan posao i mogu reći da je čast i zadovoljstvo raditi sa njima. I pretovarivanje drva za ogrev, kada sarađujete sa takvim ljudima, predstavlja kulturni događaj.

Da su nam vina sve bolja ponavljam kao dementni papagaj neprestano. Da se razvijaju na skoro pa na dnevnom nivou, nije nikakva tajna. Da su ljudi koji prave, a i oni koji konzumiraju vino sve „išlifovaniji“, predstavlja prirodnu činjenicu. Sve je lakše i sve teže praviti manifestacije na kojima se vino toči. Vrhunskih vinarija sada imamo u izobilju, ali i događaja na kojima se predstavljaju. Nekim mnogo dobrim vinima je dovoljan samo kontakt sa publikom. Vina dalje govore sama. Baš u Paraćinu su zborila, možda i kvalitetnije no ikada.

Ono na čemu se mora dodatno raditi je permanentno podizanje nivoa vinske svesti, koje bi pratila povećana potrošnja. Povećana potrošnja bi ostavila „materijalni prostor“ za zapošljavanje u vinarijama. Kada do toga dođe, odahnuće „ljudi-vinarije“, odnosno oni koji sve rade sami. („Kada vlasnik ima grip, ima ga cela vinarija i sve stoji“ – prim. aut.) Stvari se odvijaju jako brzo i mi već danas imamo situacije da bi valjalo biti na bar dva mesta istovremeno. Tu ne pomaže Hajzenberg, ali veća potrošnja i brži protok novca, svakako da daju doprinos. Salon vina u Paraćinu je još jedan korak na tom, plemenitom vinskom putu. A taj korak nije mali... Da, bilo je odlično i biće još bolje!

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld