barell

Događaj

26. decembar 2017.

Događajem XXL promovisan Monarh S

Vinarija PIK Oplenac predstavila novu nadu, vino Monarh S. Odlična promocija u prostorijama velelepnog zdanja vinarije.

Nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji živeo jedan čovek. Životni put mu uopšte nije bio posut ružama. Slikao je danonoćno, pretvarajući svaki slobodan trenutak u boje. I potpunim laicima je bilo jasno da su u pitanju remek dela. Nikada nijednu sliku nije prodao. Prezirao je čak i diskusije na tu temu, pa su mnoge završavane razmenama brutalnosti. Bilo je i finih ljudi, sa kojima je razgovor o prodaji tekao ovako:
„Dobro, ne moraš da mi prodaš. Hajde da se menjamo! Šta želiš za ovu sliku?“
„Helikopter!“
„Ali to ne postoji. Izmisliće ga tek kroz par vekova...“
„Pa to onda nije moj problem.“
Vinari su danas daleko pragmatičniji. Vina koja stvaraju sa punim pravom doživljavaju kao umetnost, ali su spremni da tu svoju umetnost ustupe ljubiteljima po razumnoj ceni. Monarh S!

U petak (22. decembar), pretposlednjeg vikenda tekuće godine, PIK Oplenac je predstavio svoj tečni ponos, poslednji u nizu. Simbolički, sve je proteklo u znaku broja dva! Radi se o kupaži dva najpoznatija crna burazera (kaberne sovinjon i merlo). Nešto preko godinu dana su se krčkali u dve varijante hrastovih sudova (barik i bačva). Bordo (sorte) i Burgundija (oblik boce) su još jedan par. Promocija u dva dela vinarije: primaćem (otmeno i funkcionalno prizemlje) i naknadno u poslovnom (za dušu i uzak krug)... Prisutne zvanice su dolazak žurnalističko blogerske družine iz Beograda prokomentarisale sa „Stigao i krug dvojke“. I pila su se samo dva vina: Inicijativni šardone barik u (za neupućene iznenađujućoj) odličnoj formi, uz „novorođenče“ – Monarh S! Toliko je sve bilo u znaku broja dva, da nije mogao čak ni prof. Jović da bude jedini Jović. Naravno da je tu bila i Milena...

Petak je, dakle, bio dan pravih parova, a ne onog TV užasa istovetnog naziva. Protokolarni deo beše vrlo sveden i prikladan. Ne može se reći da je to bilo za očekivati, pogotovo što se za taj događaj znalo mnogo ranije. Prilazak impresivnom i bujajućem zdanju same vinarije ali i pratećim sadržajima u ubrzanoj izgradnji, već vas asocira na glomazne rituale i pripadajuću teatralnost. Sistemi su temeljni, spori, hodaju po utabanom, lagano se modifikuju... Međutim, PIK Oplenac to i jeste i nije. Usvajajući segmente dobre prakse od velikih, sistemskih pogona, ali i obilato koristeći neke principe ekskluzivnih butik vinarija (pre svega ekspeditivnost i potragu za „baš tim“ receptom), Oplenac gura neku svoju priču i za sada to ide jako dobro. A pored toga, sve se odvija začuđujuće brzo i hiruški precizno. Baš poput promocije Monarha S.

Kada se gospodin Andrej Semikin upustio u neizvesnu avanturu sa raspadnutim PIK-om, devojačko Oplenac, verovatno nije znao šta ga je snašlo. I verovatno bi većina ljudi na njegovom mestu, uz prateće prigodne i cenzurisane rečenice, već „udarila po pedali“ i pokušala da svoju viziju otelotvori na nekoj drugoj lokaciji, odnosno drugom gradu, zemlji, pa i kontinentu. Bogu hvala, g. Semikin se, između ostalog, pokazao i kao manekenski top model za žilavost i nepokolebljivost. Hvala mu na tome, pošto sve ono što čini za vino, Topolu, Šumadiju i Srbiju, predstavlja mnogo veliku stvar. Baš veliku...

Poslovično nikada ne insistirajući na toj velikoj stvari, vlasnik vinarije je ogroman naboj opravdanog unutrašnjeg ponosa prilično elegantno i šmekerski nosio celo veče. Vinarija je, bez obzira na grandioznu infrastrukturu koja iz dana u dan buja, ipak još uvek mlada. Lakmus zrelosti dobija odgovarajuću boju tek pojavom premijum linije. Crveni ključ za bravu masivnih premijum vrata je, u slučaju PIK Oplenca, naravno, Monarh S. Na osnovu par popijenih čaša, ako se po strani ostavi svečarska euforija koja ga je ispratila, može se doći do širokog spektra impresija. Ono najvažnije, nasušno potrebnu vina, svakako da je tu. Naravno da se misli na potencijal. Putanja razvoja ovog vina je ipak završila svoju eksponencijalnu fazu i predstoji mu dalji, stabilni linearni uspon. Promocija svakako da nije mesto, a ni vreme za dublje analize. Biće jako interesantno pratiti u budućnosti razvoj sadržaja u boci, ispod crvene voštane krune.

Dakle, teško je na ovakvim događajima steći utisak o toj pravoj zvezdi večeri, vinu Monarh S. Teško je između ostalog i zato što je kompletan fokus bio na događaju kao takvom, te nije bilo puno raspoloženih za ćaskanje o samom vinu. Tu izuzimam preljubazne ljude iz vinarije, koji su imali želju, pa i potrebu da proćaskaju na temu vina, ali se sve svodilo na po par rečenica zbog obaveza prema zvanicama. Nije bilo nekih značajnijih primedbi, pa se može reći da je vino (2015, 13%, izuzetno pitko) ispunilo očekivanja, ali je fakt da mu nedostaje još malo četvrte dimenzije (vreme) u staklenoj garderobi. Ovo je Srbija, zemlja gde se jedu prasići koji ne dosegnu stadijum zrele životinje. Prija, majku mu, ali... Sa vinom je slično. Milioni litara „prasića“ su popijeni pre vremena, a da im se nije dočekala puna zrelost. Monarh S je naglašeno voćni apsolvent vredan investiranja, na šta ukazuju sve vrline potencijala i ljupke mane (pripadajuće nijanse oštrine, koje će ubrzo „leći“). Kupiti i malo se strpeti, pošto svakim danom apstinencije dobijate više!

Radost zbog svakog novog odličnog vina u zemlji je prirodna reakcija svih koji vole vina ove zemlje. I ta radost iz dana u dan poprima stadijum epidemije. Otvoreni karantin te radosti je prošlog petka bila vinarija PIK Oplenac, u koju će se uskoro dolaziti i helikopterom. Da, baš onim sa početka priče...

 

Profesor Dionisije

"Nada je dobar doručak, ali slaba večera."

Bejkon