barell

Događaj

24. jun 2013.

Vinovdan broj šest – Ljupki zipovani festival vina u Kruševcu

Postoje pokušaji da se vino u današnje vreme složi sa svim i svačim. Ponegde dođe i do uspeha. Slaganje vina sa pozorištem, bar u prostornom smislu, već šest godina u Kruševcu daje rezultate.

Svaki vid promocije vinskih proizvoda, ako se to radi od srca, uvek je osuđen na uspeh. Tu dileme nema. Vino, srce, pozorište, pristojan svet... Konkretna transverzala bez slabe kote. Šesti Vinovdan u Lazarevom gradu je jedna od retkih manifestacija čije ime jasno ukazuje na mesto dešavanja, iako to nije eksplicitno navedeno. Hol pozorišta koje je iznedrilo neka vrlo važna imena našeg glumišta i duboko zašlo u sedmu deceniju postojanja ispunile su poprilično jake snage našeg elitnog vinarstva. Jedina firma čije odsustvo je izazvalo veliku žal je Samsung ili neki manji proizvođač klima uređaja. Ali, koga nema, bez njega se znoji.

Uz autora ovog teksta, najveću termo traumu je doživljavao Dejan Milanović iz vinarije Milanović, devojačko Rittium, koji je ovde bio na formacijskoj poziciji gosta. Pored desetina poznatih lica, doajena vinarstva, neki su se pojavili po prvi put. Vinarija Nećak iz Petrovca na Mlavi u punom porodičnom sastavu donela je svoj semijon i traminac. Traminac je pobrao iskrene simpatije publike i kolega, pa ćemo reći da se od ove jako mlade porodične vinarije može dosta toga očekivati u budućnosti. Vinarija Spasić se takođe može pohvaliti dobrom organizacijom, pošto je uvek bar dvoje moglo u ’ladovinu. Najhladnija za tim štandom, ipak je bila tamjanika koja je ovu kuću čestito proslavila. Kada banete na neku manifestaciju, jako je važno obložiti jednjak kvalitetnim prepoznatljivim napitkom. Čisto i zbog komparacije.

Sportska manifestacija bez kola hitne pomoći nije tehnički izvodljiva. Tako i vinska bez Radovana (Vinarija Čokot), Braće Rajković, pa i Milomira (Villa Vina) nekako ne ide. Nisu možda lekoviti, ali izuzetno utiču na raspoloženje u pozitivnom smislu. Koristim priliku da pohvalim Milomirov prokupac pošto je potpuno opravdao očekivanja. Najviše su, da se tako izrazim, nadrljali: Ivan (Zvonko Bogdan), Goran (Vinarija Budimir) i Sale (Art Wine). Došli su sami, pa nisu imali dovoljno prostora za luft. O kvalitetu onoga što su predstavili besmisleno je trošiti reči. Nema greške, naravno! Vrlo retko na festivalima „ponavljam razred“, ali merlo Opskura vinarije Art Wine sa ludački dominantnim suvim kajsijama u aromi i ukusu predstavlja potpuni šok. Ako pričamo o intrigantnim vinima, onda to Opskura svakako jeste.

Kosta Botunjac je sastavni deo dekora svakog ozbiljnijeg festivala. Što bi klinci rekli „ima žvaku“, a ima i flaše. Jagoda i Pino Svetih Ratnika se ipak moraju srknuti. Bar srknuti, pa vi posle odoljevajte, ako možete... Ekipa iz Mačkovog podruma je takođe na šarmantan način predstavljala svoje proizvode. Vinarija Živkovića i Vinarija Ćosić nastupaju, valjda uvek zajedno, frontalno i samouvereno. Podrum Đorđević, ne onaj, nego ovaj, mada je već zaboravljen onaj, pa da se fokusiramo na ovaj, donosi na uvid svoju liniju Begovac. Pristojna, sortna priča. Vinska kuća Minića je pokazala da tamjanici ne smeta barik. Naprotiv! Kao i da se ona može obrati kasno, pa da dobijete kvalitetan „slatkiš.“

Reći ću samo - Volim kada vidim firmu Podrum Radovanović na nekoj manifestaciji. Doduše, ta vina na slepo poznajem i vrlo retko ih „probam“ na sajmu. To sad deluje apsurdno. Izgleda kao da neke ignorišem, a radi se o tome da mi je žao da srkućem nešto što već uveliko pijem. Pošto mi je stepen zagrejanosti organizma bio popriličan, od ideje da ne srkućem ono što poznajem sam odustao na štandu Kovačević. Kovačevićevi „klinci“ su posebna priča. Pristojni, vaspitani i šarmantni momci, ovoga puta u malo jačem porodičnom sastavu nisu imali nikakav problem da me nekoliko puta obraduju svojim penušavim vinom. Baš prija! A i stari smo znanci.

E da, probao sam Radenkovićevu Rušku. Vrlo solidan roze, koji ima šanse da obeleži leto. Na etiketi je verovatno poslednji crtež čoveka koji je bio daleko bolji slikar nego pisac, iako je poznatiji kao pisac. Pila se i Bačina, Milovanovićeve sve moguće Kolibe, a bila je i Jagodinska vinarija sa svojim „muzičkim“ asortimanom. Naravno, Rubin... Svega je bilo sem bar malo svežine, ali iskreno govoreći, kada je atmosfera toliko ljudska i TOPLA, ne možete se nikako rashladiti. Posebno ushićenje mi je izazvalo pojavljivanje Odmenjske vode, inače najbolje vode na svetu. Dakle na kraju, da sumiramo sve pre polaska nazad, na put zvani „jedna munja na dve sekunde...“ Organizatoru svaka čast, pošto je gađao cilj, a pogodio dve mete: Vina su nam još bliža, a i narod je napunio pozorište van sezone!

 

Profesor Dionisije

"Neka te ne zabrinjava što se za tvoje mogućnosti ne zna, već se radije brini o tome što ih nemaš dovoljno."

Konfučije