barell

Događaj

6. septembar 2017.

Više od simbolike – Berba 2017 u Vinariji Kovačević

Zašto je berba 2017 u Vinariji Kovačević ritualno obeležena u četvrtak? Jednostavno, pratili su prognozu...

Ne toliko masovna kao prethodne godine, ritualno takmičarska berba somelijera, novinara i ostalih ljudi iz sveta vina u Vinariji Kovačević, obavljena je uspešno u četvrtak. Mnogobrojni otkazi: „ne mogu, radim“, „pa što nije u nedelju ili bar subotu?“, „nemam zamenu“ i slični, nisu poremetili ovaj događaj. Poremećen je mogao biti, upravo da su organizatori hepening prebacili na vikend, kada su „padale sekire“.

Više nego simbolično, ovim četvrtkom je pokazano da u toj vinariji grožđe beru kad mu je vreme, a ne kada to neko poželi. Ima smisla... Pisac ovih redova je u zakazano vreme (adekvatno rano ujutro) zakasnio na prevoz, nevešto se pravdajući sinoćnjim odlaskom drugarici na ispraćaj u vojsku, no alternativa je pronađena ekspresno. Gre’ota jedino divnog doručka u Vinskoj Kući Kovačević, koji su mu tragično dublirala dva ocvala kroasana na BAS-u (Beogradska autobuska stanica). Međutim, berba se kod Kovačevića iz više razloga na propušta.

Nakon prošlogodišnjeg šardonea, ove godine se brao sovinjon blan, sorta izuzetno omiljena u našoj zemlji i sorta koja pored svog neporecivog internacionalnog karaktera, kod nas ima jasne, gotovo lokalne karakteristike. Beračima je podeljen alat i to ovoga puta nisu bile makaze, nego tradicionalni retro – vinogradarski nožići. Ovo otežavanje posla se uklapalo u slogan „Da vidite koliko je krvav posao u vinogradu“. Čisto da bi napravili uporednu analizu, ono što se prošle godine u parovima obralo za sat vremena (okvirno 13 do 15 gajbica po 10 kg), sada je postignuto za 90 minuta.

Nekima zaista nije odgovaralo ovo oruđe pa su iz berbe izašli kao manekeni vaspitne ustanove zatvorenog tipa, pošto je bilo posekotina. No, deluje da su se berači posle kraćeg upoznavanja sa alatom ipak prilagodili, pa nije bilo većih problema. Hoću reći, niko se nije dovoljno isekao da ne uživa u fantastično spremljenom roštilju, odnosno vinogradarskom ručku. Svinjski vrat je bio tako dobro ispečen da čoveku i izrastu prsti ako ih nekim slučajem ili genetskom mutacijom nema.

Zasluženi kraljevski ručak u prirodi. Ovo se posebno odnosi na one koji su zdušno prionuli na takmičenje. Takvi su na potonjoj svečanosti prigodno nagrađeni posebnim, pa i arhivskim vinima ove naše velike vinarije. Od berbe do dodele nagrada ritualni berači su obavili i svakako najprijatniji deo programa, posetu samom podrumu. Tu smo na licu mesta upoznati prevashodno sa stanjem u kome je naše „prošlogodišnje bure“. Somelijerski šardone iz 2016-te će ugledati staklenu garderobu uskoro...

Što se tiče stanja u podrumu, nastavlja se „oranž tirada“. Mudro i pažljivo, Vinarija Kovačević „izbacuje“ jedno po jedno novo vino na tržište i pozicionira se, pre svega svojim crnim etiketama, na najviše nivoe kvaliteta. Posebna radost za brojne ljubitelje šardonea ove vinarije je Šardone Selekcija, poslužen na završnom obedu (tradicionalni perkelt od pevca, serviran u tikvi) i popijen munjevito kao aspirin. Ludo i brzo. Ako je stari dobri Šardone Kovačević već utemeljen kao valuta (primer: Ovaj stan vredi 9000 boca Šardonea Kovačević), onda se Selekcija toplo nameće kao garantno pismo.

Ljudi koji često i „dubinski“ svraćaju u vinariju najviše se raspituju za zdravlje pino noara. Naravno da je neumesno pisati o vinu koje još nema etiketu, ali ekipa Kovačević vinarije ovaj pino, kao i ostalo iz „narandžaste palete“ već skoro godinu dana ponosno nosi na festivale, pa su ta vina javna i pored toga što ih nema na tržištu. Puls je već mnogo puta opipan, efekat nestrpljenja postignut, pa je vreme za ozbiljniju lavinu etiketa.

Sve u svemu, bio je to lep način da se obeleži 2017-ta u Vinariji Kovačević, pa makar i u četvrtak. Da su čekali vikend, obrao bi se bostan, pošto svako ima svog „Harvija“. Nevreme je prethodni vikend potpuno izbacilo iz ležišta, pa su neke javne berbe pomerene za sledeći. Svakome se može desiti problem, ali onima koji su precizni i imaju alternativne planove, nikada. Vidimo se i 2018-te, pa makar sve drugarice išle u vojsku.

 

Profesor Dionisije

"Ambicije i buve rado skaču uvis."

(italijanska narodna poslovica)