barell

Događaj

24. avgust 2016.

Trigio položio prvi ispit

Vinarija Trivanović je juče (23. 08.) premijerno predstavila novo belo vino.

Na internom skupu u Srpskoj Kući Vina 2 (Novi Beograd), u brižljivo selektovanom krugu zainteresovanih prijatelja, Vinarija Trivanović je predstavila svoje novo belo vino. Već etablirani i prepoznati po svojim linijama (klasik i premijum), gde je akcenat stavljan prevashodno na sortna vina (pre svega u premijum sektoru), sada su se odlučili za nešto novo. Od pisca ovih redova nećete moći da dobijete objektivnu priču o ovom novom vinu, pošto je inicirao pravljenje i učestvovao u sklapanju nove podfruškogorske bele voćne slagalice. I naravno, krstio je. Novo vino se zove Trigio!

Na izvestan način, kroz ime, postaje jasno šta je nosilac kupaže. U pitanju je pošteni, precizno nacentrirani, mineralni pino griđo. Prilično potcenjena sorta, koja globalno samo informativno ulazi u flašu kao začin, iako predstavlja verovatno najvinskiju belu sortu. Odličan je za saradnju sa širokim spektrom sadržaja na tanjirima. Dakle, kada za astalom imate popriličan broj ljudi koji jedu sve i svašta, a imate pravo na samo jednu bocu, pristojan odgovor na većinu tečnih pitanja predstavlja pino griđo. Poput još nekoliko sorti koje su kod nas u zamahu (morava, marselan, širaz...), griđa ima sve više, kako sortnog (odlični Zvonko Bogdan), tako i u kupažama (nekada Ergo beli, Doja...), ali Trivanovići malte ne od postanja na njemu insistiraju. I to sa pravom. Sa njim je i počela jučerašnja degustacija.

Mali problem kod Trivanovića je fakt da njihovih mesnih prerađevina nije dostojan nijedan Mišelinov sudija, te da sazvežđe Orion nema dovoljno zvezda za spektakularni, u svom savršenstvu atipični kulen, moćnu slaninu i bar trogodišnju pršutu. Pršuta je juče izostala, pošto su Trivanovići na rezervi i pršuta se pazari samo na recept koji izdaje ozbiljan lekarski konzilijum. Uz Mataljev Miročki Sir (Ovde sada dolazi najsuroviji govor mržnje, pošto mi se od Miročkog holesterol upisao u high scores – prim. aut.), verovatno nešto najbolje prehrambeno što se proizvodi pod skutima vinarija. Zašto je to problem? Pa jednostavno, hrana može da skrene pažnju. Slanina je ispratila Pinot Grigio i Trigio, a kulen je planiran uz širaz (I jedan i drugi. I klasik i premijum iz magnuma.).

Jedinstveni spoj pino griđa, sovinjona beloga i traminca, pod nazivom Trigio, spakovan je u nekoliko desetina magnuma pre nedelju dana. Pravila nalažu i Bog zapoveda da se tek flaširano vino ipak sačuva malo u boci, pošto molekuli unutra još uvek igraju Arjačkinje Barjačkinje, ali nestrpljenje spada u teške infekcije. Kada je ovakav tip degustacije u pitanju, otvaranje je bilo možda i opravdano. Za dva meseca, Trigio će biti za koplje bolji, iako je već sada i više nego dobar. No, rekoh da se neću upuštati u procene, zbog lične umešanosti.

O širazima se, zato, može opušteno. Vrlo pitak, bazni Trivanovićev širaz je neopravdano van fokusa, a u pitanju je jako lepo vino. Pridev „lepo“ je nekako pravi i na mestu. Nije ono što znalci očekuju od širaza (da im ispadnu oči kao pekinezerima, od snage i moći), pošto je lagan (takva godina) i umeren. Međutim, ako se uzme u obzir više nego prihvatljiva cena, može se reći da je pravo čudo kako ga još ima u prodaji. Širaz Limited iz magnuma je druga priča. Puniji od „lajt“ burazera i nekako konkretniji.

Radost sazrevanja u magnumu mi je i dalje potpuna misterija, iako nisam neobrazovan iz oblasti fizike fluida. Ista površina plute nad duplo većom zapreminom ne garantuje ozbiljnije razlike, ali te razlike postoje. Valjda je sličan rebus i odnos: barik (225l) – bačva od 300, 350 litara!? To mora neko baš stručan, pošto elementarna fakultetska fizika ovde nije dovoljna.

Generalno, Trivanovići se, manje ili više opravdano, doživljavaju kao zlatna sredina srpskog vinarstva. Njihova nepretenciozna, ali pouzdana i tačna vina, publika koja ih poznaje i poštuje doživljava kao „siguricu“. Taj deo je u redu. Međutim, malo kuraži, pokazane kroz Trigio istraživanje, postavlja lestvicu malo više. Da li će se uspešno skakati za ozbiljne medalje, pokazaće vreme. Da li će „magnumirani“ Trigio, prevashodno zamišljen kao kruna internih degustacija u vinariji ipak na police? Juče sumirani utisci ga na te police teraju. Vinarija se još traži, ali (za razliku od nekih) ne vuče pogrešne poteze. Kada kažem da se traži, tu pre svega mislim na one visine, podignute juče. U mejnstrim sektoru pliva i to nije sporno. Od juče će se ipak plivati malo drugačije, na radost svih onih koji vino vole. Trigio je položio prvi ispit!

 

Profesor Dionisije

"Ludnica je mesto gde optimizam najviše cveta."

H. Elis