barell

Događaj

14. decembar 2014.

Prošao Ćira

Prva asocijacija na „Prošao Ćira“ je svakako neukrcavanje na stari dobri voz. U vinskom svetu to znači samo jedno – Završen je Salon vina u Hajatu.

Ponovo u svom terminu, poznatom kao „Gde baš sad pred poplavu Slava (prvo „a“ je dugo)!?“, održan je stari dobri dvodnevni Salon vina. Prošle godine smo nagovestili biodinamičku oseku srpskih proizvođačkih „ajkula“ i bili u pravu. Kada je čestiti pesimista u pravu, nije mu dobro. Naime, osećaj da ste u pravu bi morao biti inferioran u odnosu na fakt da je ipak pošlo naopako. Ovogodišnji nedostatak je regulisan vrlo vešto – hranom. Centralni deo velike sale su zauzele salamoreznice i ostala prehrambena pozamanterija pa je sve delovalo punije nego lane. Svaka čast na lukavstvu! Nekoliko izuzetno ozbiljnih vinarija je prebačeno u sektor ispred sale. To možda deluje degradirajuće (manje i košta), ali se uopšte nije ispostavilo kao tako. Ipak je tu bilo najviše naroda, koji uvek zna najbolje. Dogodine će te pozicije verovatno biti skuplje, ko će ga znati?! Organizator Salona nepokolebljivo tera svoju priču, koja funkcioniše i mora funkcionisati u buduće. Salon vina nam je nasušna potreba.

Uostalom, ovaj događaj kao takav ima izuzetnu važnost u kontekstu pobude. Snažna nota interakcije takođe nije za potcenjivanje. Mnogi ljudi iz ovog biznisa su svoja uzajamna poznanstva, kasnije neretko ekspandirana u ozbiljne poslovne saradnje, začeli upravo na nekom od Salona. Stoga mnogi vinari koji ne izlažu, svakako navrate. Dolazak na Salon je stvar vinskog vaspitanja, koje je daleko srećniji izraz od brutalno isprostituisane – vinske kulture. Kultura je poželjna nadgradnja vaspitanja, ali to ne valja brkati. Veseli nejednakostranični trougao koji čine: domaće vinarije, inostrane vinarije i uvoznici vina je poligon za spoznaju trenutnih pozicija na tržištu. Ako vas nerviraju skupe salame & zejtin u ortocentru, šetate po ivicama trougla i imate sve što vam je potrebno. Uvek se tu iskopa nešto novo. Za slučaj da vam je to nedovoljno, tu je naravno, Njegovo Veličanstvo Prateći Program!

Uporno naglašavamo da je prateći program ipak glavni deo ove manifestacije. Brojne radionice, demonstracije i stručno vođene, ozbiljne degustacije su svojim brojem i kvalitetom iz godine u godinu sve jače. Činjenica da su mnoge bile poluprazne, nažalost ide na dušu organizatora. Prijavljivanje koje se obavlja mesec dana ranije, svakako da nije najsrećnije rešenje. Da bi drugarski pomogli svim organizatorima potencijalno referentnih događaja, napomenućemo samo to da se nedovoljno koriste sve mogućnosti. Paolo Koeljo je zaradio grdne pare samo zato što je baš to instrumentalizovao. Ali da se vratimo mi na onu pobudu, koja je izuzetno važna! Puno nevezanih mikro događaja na krilima Salona, kao vinskog albatrosa, snažna je injekcija manifestaciji. Razbijeni u manje i veće grupe, učesnici, gosti i posetioci Salona se razlete po renomiranim ugostiteljskim objektima, poput Rusa u Nemačkoj, četrdeset i neke. Prosto ne znaju gde bi pre. Uostalom, što reče neimenovani izvor iz Dalmacije (poznat redakciji), ipak je Beograd prava i jedina prestonica Balkana... Organizovane su i neke manje poluintimne proslave za koje je odlična prilika – baš Salon. Stoga je on čak i važniji no što se na prvi pogled čini.

Iako je veliki finansijski napor za učesnike, Salon vina se u principu može isplatiti određenim učesnicima. Prisustvovali smo nekolicini premijera, probali neka dugo najavljivana vina (probali ih ranije) i obradovali se njihovoj promeni „garderobe“ (najzad u flaši). Ako vinar poseduje novo odlično vino u koje veruje, a ima ga u pristojnim količinama (bar pet soma boca), onda je Salon sjajno mesto za promociju. Oni koji su već etablirani i vode se kao opštenarodno dobro, takođe imaju računicu. Niko još nije Koka Kola, ali imamo dosta kandidata za 7up. Profit je kao puž. Ide polako uz ozbiljan marketing, ali ide. Ako se uvlači u kućicu onda može malo i da se uguši unutra.

Sve u svemu, s pravom mnogi vinsku godinu u Srbiji mere na: „od Salona“ i „do Salona“. To je reputacija koju je ovaj događaj dugo sticao i nepobitno zaslužuje. On ne može i ne mora biti bitno drugačiji u idejnom smislu. Sitne korekcije u organizacionom smislu su neophodne da bi bio znatno masovniji i neznatno produktivniji. Za pohvalu je pojednostavljena procedura akreditacije, koja je ove godine ubrzana i dodatno liberalizovana. Bez problema su ulazile uvažene kolege, bez da im se skeniraju zenice, uzima otisak zuba i meri raspon kukova. Ako se neko i provukao, nek’ mu je alal. Još jedan Salon je gotov, pa možemo komotno reći: „Srećna nam svima, vinska nova godina!“

 

Profesor Dionisije

"Mlada šumadijska vinarija je osujećena u nameri da svoj novi Merlo nazove Kalifornija, pošto postoji osnovana sumnja da je to geografski pojam. Na taj način sprečena je potencijalna velika prevara svih trideset uživalaca ovog vina."

(saopštenje za javnost, "Ministarstvo za istraživanje vina i krcanje dekantera")