barell

Vest

25. oktobar 2013.

Na krilima sovinjona - Vinum u Riznici Vina

Vinska kuća Vinum iz Sremskih Karlovaca spada u one sa malo dužim stažom na vinskoj sceni Srbije. Nekoj novoj publici u Riznici Vina, predstavljeno je pet vina ovog proizvođača

Skoro svaki vinski podrum u Sremskim Karlovcima neodoljivo podseća na stilizovani prirodni avio hangar. Ti „hangari“ se inače nazivaju lagumima i iz jednog takvog je u Riznicu Vina stigla pošiljka vinskih proizvoda. Pošiljku je lično dostavio gospodin Milan Radović, menadžer prodaje vinarije Vinum. Ova vinarija je početkom milenijuma uhvatila ozbiljan zalet osvojivši medalju u Parizu, nakon gotovo vekovnog posta. Od tada se selektivno pristupa učešću na ocenjivačkim manifestacijama ali se stiče utisak da bi valjalo biti još agilniji po tom pitanju. Na revijalnim vinskim događajima Vinum gotovo bez izostanka učestvuje, tako da nijedno od ponuđenih vina prethodne večeri nije bilo premijerno za vašeg izveštača, koji u zezanju često napomene da je popio celu Srbiju. Pokrajine se podrazumevaju!

Na poziv izuzetno ljubaznog domaćina i čoveka frontalno odanog vinu, Vlade Vukašinovića, obreli smo se u Riznici, da proverimo kako se to tamo radi. Recept je krajnje jednostavan: najavite se, rezervišete sic, dođete u zakazanom terminu, sednete na svoju lokaciju, sipaju vam se vina kao na traci, bude malo i eksterne akupunkture (bockanje po tanjiru), prepirete se manje ili više ozbiljno sa onim ko je vina doneo i dalje kako vam volja. Zvuči jednostavno, pošto i jeste jednostavno, ali radi. Prekaljeni Grada i Vlada to rade tako i to je sasvim u redu. Svojim domaćinskim pristupom, braća Vukašinović su uspešno ugradili ugostiteljski bajpas, pošto je sama lokacija na kojoj je Riznica tik uz Novo Groblje, monumentalni istorijski spomenik Beograda koji je ipak, što mu i naslov kaže – groblje. Zbog toga je ugostiteljski uspeh na lokaciji gde uspevaju cveće i sveće nešto što bez dileme zaslužuje izuzetno poštovanje.

A sad da se izvinimo Vinumu što je prethodni pasus zloupotrebljen za opštu sliku Riznice Vina. Kako je vino pre svega domaćinska supstanca, ne verujem da će Vinum išta zameriti. Domaćin se mora ispoštovati. Degustacija se inače, otvorila sama. Prvo su se pila vina, a onda se obratio gospodin Radović. Metražu svog višesekundnog izlaganja je uspešno odbranio stečenim iskustvom: „Kada sam prošli put pričao o svakom vinu posebno, već o trećem niko nije hteo da sluša. Zapili su se...“ Pa dobro, dešava se. Ostaje utisak da bi trebalo naći razumnu meru i u nekom petominutnom obraćanju na što duhovitiji i šarmantniji način napraviti efektan verbalni presek palete. Ako im je za to potrebna podrška, adresu imaju.

I da pređemo, najzad, na sama vina. U poslednjih mesec dana su izvršene Vinum probe na par grožđebala, plus festival u Hotelu Falkenštajner, ali hajdemo ponovo... Ne lezi vraže! Na pitanje ljubaznog šankera: „Šta želite da probate“, odgovorio sam inercijom: „Sovinjon!“ Vinumov sovinjon je jedan od boljih u zemlji, zaista odlično vino. Ekipa u Riznici je veselo čerečila Zlatni italijanski rizling, a Vlada i ja smo se posvetili sovinjonu. Taj sovinjon blan ne nastupa kod Vinuma sam, pošto sa 15 procenata učestvuje njegov legendarni bordoški burazer – semijon. Lepo su se burazeri uklopili i mogu slobodno reći da to vino spada u sam krem karlovačkih vina. Ranijih godina nije bio redak slučaj da se ovaj sovinjon okiti i nekom medaljom. Kod kuće svakako, a neretko i napolju.

Italijanski rizling posle sovinjona jednostavno nije imao šanse. Ako negde odletite avionom, posle malo teže sedate u bus na toj relaciji, ma koliko taj bus bio moderan. Međutim, rizling dobija na smislu po probi šardonea, koji je od skoro „na meniju“ Vinuma i na kome mora još dosta da se radi. Barikiranih šardonea nemamo puno u zemlji i tu bi moglo malo da se proburgija, ali par komada, da ih sada ne pobrojavamo, jesu baš ozbiljna vina. No, kako rekoh, još je taze, a šardone je izdašna sirovina, đavo će ga znati, možda i Vinum izbriljira na ovom polju u nastupajućem periodu. Preskočio sam roze, iz čiste kurtoazije – „Nemojte da vam ga pijem, pošto sam ga već detaljno analizirao“. To je inače jedan potpuno pouzdan roze, koji vas neće izneveriti u sudaru i sa ozbiljnijom klopom. Pino noar, posle sovinjona ima najveće šanse za ozbiljne simpatije.

Svako od nas je sklon da brani svoja uverenja do ivice smisla. E pa... Po mom najdubljem uverenju pino noar se, sem čudovišta starih iks godina, nikada ne dekantira. Vlada je jedan primerak Vinumovog noara odlio par sati ranije. I taj je bio bolji nego onaj u flaši, moram da priznam. A radi se o mladom pinou i sada više nisam u situaciji da tvrdim kako se mladi pino noar ne dekantira ni pod pretnjom ’ladnim oružjem. Šta da kažem, sem da bi valjalo da svako od vas ovo individualno isproba. Kod Vinuma, na moju veliku žalost, ne radi. Bes zbog ljuljanja teorije se, Bogu hvala, potiskuje dobrim srkom vina. Dobrih srkova je u Riznici Vina bilo... Pre odlaska na koncert Goribora, još jedna čaša sovinjona, akupunktura... Svratite u Riznicu!

 

Profesor Dionisije

"Da su Prle i Tihi pili Sovinjon Blan, vino bi se prodavalo neznatno lakše."

Charles Bukowski (1920 - 1994)