barell

Vest

30. septembar 2013.

Mladi Šveđanin pobednik Vinske Evrovizije

Trinaesto prvenstvo Evrope za somelijere u italijanskom Sanremu završeno pobedom Jon Arvid Rosengrena.

Kada se kaže „Pobednik Sanrema“, uglavnom se misli na trijumf u notama, od lakih, ka srednje lakim. Ovoga puta, u čuvenom Casino teatru (do 1975. godine – poprište velikog muzičkog festivala), proglašen je najbolji somelijer Evrope. Njegovo ime je Jon Arvid Rosengren (28), dolazi iz Švedske i trinaesti je po redu evropski prvak. Evropsko takmičenje se održava svake treće godine. Kvalifikacije za odlazak na tu smotru su pobede na nacionalnim šampionatima organizovanim od strane udruženja, članica ASI – međunarodne somelijerske asocijacije.

Šveđanin koji pobeđuje u Sanremu, a nije član grupe ABBA, pored nevelikog životnog iskustva ima obrnuto proporcionalno takmičarsko. Već je bio nacionalni šampion, pa i nordijski. Uz to, imao je zapažen nastup u Tokiju ove godine, gde se na svetskom prvenstvu plasirao u polufinale, među 12 odabranih. Obrazovan, šarmantan i spretan, kako navode brojni izvori koji se bave ovom tematikom, pobedio je u konkurenciji 37 somelijera iz isto toliko zemalja Evrope.

U finalu su mu rivali bili, već pomalo veteran David Biraud (41) iz Francuske i Julia Scavo (30) iz Rumunije, takođe učesnici same završnice takmičenja u Tokiju. Što se tiče Srbije, na takmičenje u Sanremo je otišao pobednik domaćeg takmičenja Minja Petrović (29), koji nije uspeo da se plasira u polufinale. I pored izuzetnog truda, njegove šanse su od starta bile nevelike, pre svega zbog činjenice da je zbog spleta sumanutih okolnosti preskočio takmičenje u Tokiju ove godine. Većina polufinalista u Sanremu, već je imala overen sličan uspeh u Tokiju. Iskustvo svakako u ovom poslu daje značajno bolju početnu poziciju, ali pošto Minja spada u mlađe takmičare, za očekivati je da u budućnosti ponovo zablista, kao na domaćem šampionatu poslednji put.

Zanimanje somelijer je odavno prevazišlo puko vinonoštvo i zahteva puno učenja, truda, zalaganja i ulaganja. Improvizovanje vinsko – kulturološkog performansa pred zahtevnim gostom nije baš za svačiji intelekt, kao i džigericu. Psihologija, šarm, opšta kultura i poznavanje vina čine četvorougao u kome sve stranice moraju biti prilično bliske ako se želi zvanje ozbiljnog somelijera. U našoj zemlji ovo zanimanje ne postoji kao formacijsko radno mesto i to je suštinski problem. To što „Mićko bez očiju izvadi slepo crevo“ je lepo ako je hirurg po obrazovanju, ali ako mu u radnoj knjižici piše „operater na roštilju“ onda je potpuno jasno da u toj bolnici postoji nešto jako bolesno i to osim pacijenata. Da više ne bi dolazili u takve situacije, neophodno je pod hitno podići svest o postojanju, kao i status, zanimanja – somelijer. Na to dolazi malo ozbiljnije ulaganje i značajno podizanje nivoa kurseva, pa se može očekivati i neki ozbiljniji međunarodni uspeh. Vinari imaju mogućnost da na pojedinačnom „ludilu“, bez ozbiljnije fuzije prave uspehe. Somelijeri tu mogućnost nemaju. Iza njih mora stajati neko baš ozbiljan. U intelektualnom, finansijskom i organizacionom smislu. Suviše se ovde vole medalje, a one ne dolaze same od sebe.

 

Profesor Dionisije

"Ambicije i buve rado skaču uvis."

(italijanska narodna poslovica)