barell

Lično

8. avgust 2016.

Koje vino najviše voliš

Teški odgovori i laka pitanja, na konkretnom primeru.

Svaki organizam kroz koji je protutnjalo više od 25 boca vina za života, suočio se sa pitanjem: „Koje vino najviše voliš?“ Ovo pitanje je izuzetno korisno u svom besmislu. Naime, često se u posprdnom tonu komentariše legendarno englesko ćaskanje o vremenu. Mislite da je to isprazno? Nikako. Preko „lake“ diskusije o vremenu, Englez u par rečenica saznaje dovoljno o kulturi, nivou znanja engleskog jezika i još ponešto o svom sagovorniku. Lakmus tema, naravno. Isto je i sa startnim pitanjem. Ako vam na pitanje „Koje vino najviše voliš?“, sagovornik kao iz topa odgovori u boji, odnosno: belo, crno, crveno ili roze, onda vam je jasno da niste u priči sa ljubiteljem vina. Pravi ljubitelj dugo mozga, oteže, zavlači i izbegava konkretan odgovor.

Druga opcija je odgovor u formi konkretne etikete. U tom slučaju pričate sa „navijačem“ koji se tvrdoglavo drži svog ukusa, uglavnom formiranom na malo većem uzorku. Navijač ne istražuje baš previše, ali se potrudi da o vinu koje je odredio za „svoje“, sazna što više, pa da svoj ukus brani što širom lepezom argumenata. Dobar je taj – „navijač“!

Na startno pitanje, ako se tvrdoglavo insistira na boji, najčešće odgovorim sa „crveno“. Obrazloženje koje taj odgovor prati, glasi: „Crveno lakše popijem ako je otišlo Bogu na istinu.“ Insistiranje na „ne – da“ pitalici ili nečem tog tipa, može vas potaknuti na malo više razmišljanja. Pravi vinopija uvek ima tečni odgovor na svaku provokaciju. Teza da o ukusima ne vredi raspravljati je notorna budalaština, pošto su ukusi jedino o čemu i valja raspravljati. Naravno, kada imate sa kim. Sve ostalo je rovovska razmena aksioma koja po pravilu završava tako da svako ostane u svom rovu, sa manje ili više povreda.

Ova priča može izazvati malu nedoumicu zbog činjenice da se moždani kapaciteti eksploatišu u priči o nečem što je iz kategorije osećaja. To i jeste izazov. No, da se vratimo na konkretno... I u slučaju našeg startnog pitanja se potvrđuje efikasnost kontraudara. Na pitanje odgovoriti pitanjem. „Koje vino najviše voliš?“ – „Iz koje vinarije?“ E tu smo... Naime, fakt je da u svakoj vinariji imam svoje omiljeno vino. Precizan odgovor na moje kontrapitanje je jedini način da iz mene izađe konkretan odgovor. U svakoj vinariji imam „svoje“ vino i to uopšte ne krijem. Nikakve „prateće klope“ i ostala čuda mi ne remete stav. Eventualno nova berba, ali to je drugi par gaća.

Da ne bi sve bilo jednostavno kao što nije, pobrinu se giganti, odnosno vinarije sa najširom mogućom paletom. To su vinarije čije autentične prodavnice, najčešće u sklopu samog kompleksa, skoro da nude više proizvoda od pristojno snabdevene vinoteke. Takav je slučaj sa vinarijom Tikveš. Valjda samo u računovodstvu te firme znaju koliko se različitih etiketa u svakom trenutku nalazi pred publikom. Više od pedeset, svakako. Vraćajući se na polaznu pitalicu, sada ulazimo u ozbiljan problem: „Koje vino iz Tikveša najviše voliš?“

Uh! Što si zamesio, to i ispeci. Što si zasejao, to ćeš i požnjeti. Generalno je zaista lak odgovor na ovo pitanje ako vinarija ima pet etiketa. Novo kontrapitanje, nešto kao vapaj: „Belo, roze ili crveno Tikvešovo?“ samo je tužan pokušaj kupovine vremena. Lomi! Dobro, prelomio sam... Preciznije, prelomljeno je odavno. Ako se gleda globalno, moje najomiljenije Tikvešovo vino je Grenache Blanc! Prva reakcija na ovaj odgovor je uglavnom u oblačiću iznad glave sagovornika: „Da, naravno... O tom vinu se malo zna, pa si ti sad, kao, neki baja, pošto ti se to sviđa.“ Međutim, taj oblačić skepse se rasprši nakon prvog gutljaja. „Uh, ovo je dobro... A ja sam mislio da ti...“ „Pa naravno da je dobro.“

Uz sveže okrečene fasade i vrhove talasa, Grenache Blanc mi je jedna od retkih belih asocijacija na Španiju, kada sam od nje daleko. U toj zemlji sam kao klinac pojeo svoj prvi pravi ananas, jako davno. U krštenici sorte i piše da je Španija mesto rođenja. Visok alkohol (13.5%)? Pa, nije da nije, ali to je odlika sorte. Uz to, znajući odakle dolazi, teško da možemo očekivati „vodicu“. Služen na odgovarajućoj temperaturi, mada je logičnije reći – „’ladnoći“, Grenache Blanc svojom fuzijom voćnih i mineralnih komponenti karaktera, predstavlja odličan letnji izbor. Tako da, na pitanje: „Koje ti se Tikvešovo vino najviše sviđa?“, odgovor ostaje: „Grenache Blanc!“

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld