barell

Događaj

29. april 2013.

Jak kao tvrđava

"Podrum Janko" na Novom Beogradu. Diskretno, neusiljeno, opušteno... Prostorije Srpske Kuće Vina nije napustila apsolutno nijedna osoba bez bar tri favorita od ponuđenih sedam vina. Tako to rade velemajstori!

Grad Smederevo je prepoznatljiv pre svega, a nažalost, po raznim privrednim brljotinama, grcanju giganata i iščekivanju žitelja da se desi nešto. Verovatno nije moralo da bude tako. Poljoprivredni kraj sa zemljom koja ište pošten tretman neka viša sila je predodredila za motor voćarstva u Srbiji. Vaskolika apatija i opravdana malodušnost su, od inače pristojnog sveta koji taj kraj naseljava, napravile ljude bez jasnog odgovora na pitanje: „Šta sutra?“ Da li je baš tako?

Unutar tog zlosudbinskog mikrokosmosa, pre nekoliko godina, pojavio se čovek sa nečim što nije hrabro nazvati Vizija. Dragan Vasić, u narodu poznat kao Janko, počinje svoj hod po mukama, sa karakterističnim razoružavajućim osmehom i dvadeset tona entuzijazma. Osniva Podrum Janko i pravi zaokret. Nakon razrađenog biznisa koji je i dalje na stabilnim donjim udovima, kreće ujedno i  trnovitim stazama vinogradarstva i vinarstva. Umerenost, razum, otresitost i besprekornu srdačnost ovaj, u pravom smislu reči – domaćin, doneo je u Srpsku kuću vina. A poneo je, na radost njegovih obožavatelja i široku paletu proizvoda.

Neuobičajeno široku paletu najplemenitije tečnosti činili su:

  1. Smederevka – Nepretenciozno, ljupko vino od autohtone domaće sorte ima sasvim pristojne šanse za hit leta. Vesele kiseline, nežno telo i šarm su gradivni elementi ovog, milion posto domaćeg proizvoda. Nema više interesnog braka (ti meni aromu, ja tebi kiselinu) sa Tamjanikom. Smederevka je sada prepuštena sebi i uopšte joj ne ide loše.

  2. Rajnski Rizling – Aristokratska sorta koja u Jankovoj produkciji ima suštinsku šmekersku notu. Pokojni ludi Nidža Čaušesku je u svoje vreme bio jedini istočnoevropski tiranin koji je održavao diplomatske odnose sa Izraelom. Ne bulaznim, nego samo želim da naglasim da je Rumunija tada imala najbolje južno voće u Evropi. Dakle, citrusne arome, malo zeleniša, izražena svežina, lep balans kiselina i eto vam smederevskog princa.

  3. Misija (Šardone) – Kome je do banane, neka kupi i konzumira iste. Ovaj šardone vam neće pružiti te, ipak prozaične i predvidive arome. Misija je nešto drugo. Dvaput prečešljan vinograd, odnosno dva branja u različito vreme čine ovo vino vrlo interesantnim pa i sa aspekta elementarne fizike. Gotovo da imamo električni napon u čaši, uzrokovan razlikom potencijala te dve berbe. Direktna asocijacija je klinac koga niko u odeljenju ne vari, pošto je totalni čudak. Ali kada mališa pobedi na republičkom takmičenju iz par predmeta, doživljava adekvatan respekt. Misija je baš svoja. Doduše, postoji jedan kvrc, a to je 20% barika u priči i verovatno upravo to daje dodatnu notu posebnosti. Čudak se spremao sa ozbiljnim profesorom.

  4. Misija Barik (Šardone) – Nezahvalno je pisati o ovom vinu po više osnova. Kao prvo, postoji odred realnih znalaca koji tvrde da je ovo najbolji srpski šardone barik. Dakle, ako ga pripadajuće hvalite, postoji realna opasnost da se surduknete u ušećereni šanac ponavljanja. Kao drugo, ako mu tražite realnu manu, postajete potencijalno džangrizavo lupetalo koje niko više ne uzima za ozbiljno. Kao treće, sjajna puterasta tečna tvorevina koja gotovo može na hleb da se maže. Besprekorno sašiveno vino, dovedeno na esencijalni stadijum ukusa. Dozvoljeno je da vam se ne dopada, ali nije dozvoljeno reći da nije dobro. Nema četvrto...

  5. Adut (Traminac) – Auh! Pohraniti njušku u čašu Jankovog traminca je poput buđenja iz polukome u cvećari, gde ste prethodno temeljno, što bi ljudi sa sela rekli, biVeni s’ koc. Ne zaista, kad god držim čašu Aduta, kao da sam uhvatio bidermajer namenjen brkatoj ujni. Jedno od retkih vina koje ožalim kad sabijem. Prosto, moglo je još da miriše... U nekim trenucima kao da ne postoji svest o tome da je moguće dosuti još. Ova „latinična tamjanika“ se savršeno snalazi i sa ćirilicom. Uz taj alkoholni izvorni ratluk čujem uvek i Vivaldija. Malo li je?

  6. Jelena (Roze) – Ako sam dobro zapamtio ovde je na delu neka poprilično suluda kombinatorika. Merlo, Sanđoveze, Smederevka... Ali! Ovo je svakako jedan od najboljih rozea u Srbiji. Naravno da je sve stvar ukusa, ne sporim. Moj je potrefljen. Jelena je vino koje podseća na dete začeto na grandioznoj hipi manifestaciji i posle par decenija konkuriše za Nobela. Ko voli neznatno slađi roze, može slobodno da računa sa bocom ove ljupke tekućine.

  7. Namerno neću da stavim ime (Merlo) – Jednom prilikom, baš u Smederevu, dok sam pokušavao da naručim adekvatno Jankovo vino uz klopu dobio sam lakši stadijum nervnog sloma. Šta se kako zove iz koje godine? Zavet, Zapis, Red Zapis, Crveni Zavet ili Crveni Zapis, a Red Zavet... Pa onda rezerva... Dok sam se ja igrao te svedene Kviskoteke, nazebo mi biftek. Moguće je to čak i zapamtiti, ali ide dalje mangupiranje, pošto Janko šeta i sortni sastav po imenima koja sliče. Ali, sve će to doći na svoje. Elem, doneo je i Merlo, još uvek mlad... Brutalno! Kada uđete u neki izotop vinoteke ili kafanu koja ima malo veću vinsku listu od popisa sirena za slučaj raznih opasnosti, naručite novi Jankov Merlo, kako god da se zove. Samo naručite, doduše, kroz par meseci kada stigne na tržište. I još nešto... Ima malo Frana unutra, čisto da se zna.

  8. Nije mi doneo Kaberne Fran. Nisam ga tražio samo iz razloga što se to podrazumeva! Doduše, najavio je flaširanje svega par boca. Kada ja dobijem svoju, ostaće mu nepar!

 

Profesor Dionisije

"Za uživanje u robusnom vinu nama nije neophodan biftek!"

Vegeta & Rijana (začinjene estradne umetnice)