barell

Vest

5. novembar 2015.

Embrion nekog budućeg prvenstva

Takmičenje somelijea u poznavanju i tretiranju penušavaca

Tačno za dva dana, sedmog novembra, održaće se interni penušavi turnir, u organizaciji nacionalnog udruženja somelijea – SERSA. Ovaj lep i interesantan pokušaj predstavlja, nadamo se, početak širenja lepeze nadmetanja sertifikovanih mladih vinskih znalaca. Učešće je dozvoljeno samo članovima udruženja. Ruku na srce, čisto sumnjamo da bi se eventualno neko sa strane „ubacio“ na turnir, ali ne bi bilo zgoreg dopustiti i takvu mogućnost. No, pošto je ovo pionirska etapa, najlogičnije je ovako. Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je Novak Đoković u Parizu, na bezbednoj distanci. Još uvek se dobro sećamo njegovog pokušaja da sebi istera oko šampanjskim čepom nakon osvajanja jednog od „Slemova“.

Kao i na svim takmičenjima pod skutima SERSA-e, odziv je više nego dobar. U subotu će petnaest, do sada prijavljenih takmičara, pokušati da se domogne prvog mesta i više nego primamljive nagrade. Naime, pobednika-cu očekuje put u grotlo penušavog sveta, grad Rems, uz pripadajuće izlete po Šampanji. Dobar deo prijavljenih takmičara odlično poznajemo, ali ćemo iz pozicije lepog vaspitanja izbeći prognoze. Neka pobedi najbolja, odnosno najbolji. Drugo i treće mesto na postolju ovog celodnevnog „žuborenja“ onima koji ih zaposednu donose fizički malo zahtevnije nagrade. U pitanju su kartoni raznih penušavaca, sa posebnim akcentom na ozbiljnu Šampanju. Valja to tegliti do kuće...

Samo takmičenje je, u osnovi, vrlo slično već tradicionalnom takmičenju somelijea, iz koga je izvučen onaj segment koji se odnosi na penušavce. Test poznavanja ove vrste vina, analiza uzoraka, otvaranje boce, ravnomerno rastakanje boce u određeni broj čaša (najzabavniji deo – prim. Vinovnik) i na kraju finale u pet disciplina... Takmičenje je za javnost otvoreno od 15 časova, a sve će se odigrati u hotelu Radison Blu. Iskreno se nadamo da će, uz podršku dobrnamerne javnosti, takmičenje somelijea doprineti bar malo misiji priznavanja ovog lepog ali (ne samo kod nas) formalno nepriznatog zanimanja.

Izuzetno dobra strana ovog turnira je između ostalog i u tome što se tretiraju baš penušavci. Na našem tržištu, pored tradicionalno liberalnog i maksimalno eksploatisanog uvoza, od pre par godina imamo ozbiljne klasično odrađene penušavce uhodanog dvojca: Kovačević - Aleksandrović. Na njima je bila misija razuveravanja naroda kako su „šampanjci" nešto što je dobro ako je strano i skupo, a potpuni treš, ako je etiketa na srpskom. Bilo je tu još nekih pokušaja, ali uskoro nas očekuje radost poplave ove vrste vina iz brojnih, već etabliranih vinarija. Za par godina, konkurencija će i kod nas biti baš žestoka.

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld