barell

Lično

16. oktobar 2017.

Dok je vruće – Međunarodni dan prokupca

Četrnaesti oktobar je, kako i dolikuje, obeležen širom sveta. Centralna proslava, uz sjajnu međunarodnu konferenciju o Vojvodi među sortama, ostaje u sećanju kao pravi vinski Blagodatni oganj.

Kao što vino starenjem dobija onu karakterističnu ciglasto crvenu boju, tako i jedan datum poprima istu tu nijansu u kalendaru. Od prošle godine, pa nadalje i ubuduće, Međunarodni dan prokupca – 14-ti oktobar, postaje sve više to „crveno slovo“. Sada je to već ozbiljan praznik, ma ko šta rekao ili pomislio u svom srpsko-skeptičnom aparatu za razmišljanje.

Pre no što bilo šta opišem i zaključim, dužan sam da iskažem apsolutno divljenje i beskrajnu zahvalnost dvojici dragih kolega koji su potpuno dali sebe da bi centralna proslava izgledala onako kako je izgledala. Tomo Ivanoviću i Igore Lukoviću, svaka vam čast! Da smo kao narod inficirani improvizacijom, nije nepoznato. Međutim, dovesti improvizaciju na nivo vrhunskog inženjerstva je jedna sasvim nova dimenzija. Bila je čast biti deo, odnosno šrafčić unutar ove mašine. Ešalon onih koji su sa svoje strane dali veliki doprinos upotpunjuju Mira Maksimović, Dušan Jelić i Vuk Štefanović, a na posebno mesto je neophodno staviti jedinu firmu koja je prepoznala važnost i potencijal Međunarodnog dana prokupca, Sapori group, generalnog distributera najvećeg među velikima – kompanije RIEDEL. RIEDEL je zbog ovakvih gestova ono što jeste: Merna jedinica nedosegnutog kvaliteta.

E sad, da se vratimo na konferenciju... Još uvek manja no što bi to trebalo, ali grandiozna iz konteksta ljudskih i materijalnih resursa, ovogodišnja centralna proslava je učinila to da se svako prisutan oseća na poseban način počastvovano. Poker od četiri radionice, ambiciozno „strpane“ u tesnih pet časova, može se nekome sa strane činiti sasvim dovoljnim. Međutim, moje mišljenje je da postoji raskošna lepeza tema koje iz najobjektivnijih mogućnosti, pre svega zbog vremenskog limita, nije mogla biti realizovana. Ovakve stvari se rade, ali sa bar trideset puta jačom podrškom. Za to je neophodan oštriji sluh svih struktura.

Svest o tome šta vino Srbiji znači se tek nedavno (kroz BEGEF) probila do onih koji odlučuju, ali je vremenski rok za konkretnije dejstvo bio izuzetno kratak. I simboličan doprinos grada i(li) države, ljudima koji su Međunarodni dan prokupca (MDP) organizovali, učinila bi ovaj dan i globalno značajnim. Doduše, važno je i gde se pita, pošto je na udaru zahteva i molbi srpskog vinskog establišmenta isključivo ministarstvo poljoprivrede, a MDP je najmanje poljoprivredno pitanje. Ovaj praznik je pre svega kulturološko, privredno, globalno strateško i turističko pitanje.

U našu zemlju i grad Beograd stigao je veliki broj članova #winelover udruženja, predvođenih sjajnim Luizom Albertom, savremenom ikonom vinskog centripetalnog polja. Došli su iz svih krajeva sveta i dali zdušni i nemerljiv doprinos radionicama, što će biti od velike koristi ovdašnjim vinarima. Prokupac se u hodu približava nama samima, a ovi naši dragi gosti su na svoja blagonaklona ozbiljna pleća preuzeli ulogu ambasadora prokupca, kao i vinske Srbije, generalno. Bilo je važno čuti njihova mišljenja, pogotovo onih koji su se u šali samonazvali „prokupac virgin“.

„Razdevičavanje“ je pokrenuo Igor, prvom horizontalnom radionicom, na kojoj je posle uvodne prokupac seanse predstavljeno sedam vina, gde su, na radost i domaćih vinskih poslenika, bile dve premijere. Uz tradicionalne „vukove prokupca“, svoje mesto su našli Beli Prokupac vinarije Milanov Podrum iz Župe i Vinarija Yotta. Stotinak prisutnih u prepunoj sali čulo je od Igora (uz Tomin simultani prevod) gde se danas nalazi prokupac i kakvi se stilovi proizvodnje neguju. Župa, Topličko vinogorje i nekoliko jakih „prokupac enklava“ (Mlava, Smederevo, Šumadija...) prikazali su kroz prokupce potencijal i raskoš sopstvenog podneblja, upravo kroz lepezu karakteristika. Prekaljeni Igor u svom standardno odličnom izdanju.

Kao kod Geldofove „Nahrani svet“ misije pre 30 i nešto godina, nije se znalo ko je kome „predgrupa“. Svako je mogao pre i posle svakog. Na red je došla uvažena gošća Kerolajn Gilbi MW! Sumnjam da je g-đa Gilbi čitala na srpskom nekoliko mojih osvrta na dolaske znamenitih stranaca u Srbiju, gde se sprdah sa onim: „Potrebno je da gurate autohtone sorte po kojima ćete biti prepoznatljivi.“ Jok, nego ćemo da budemo poznati po Kongoanskom kaučuku!? Elem, g-đa Gilbi je, baš naprotiv, mudro objasnila potencijal kupažiranja prokupca sa inostranim sortama, u cilju lakšeg proboja po svetu. Prokupac mora biti čelični vrh koplja, ali za dršku koplja je ipak potrebno internacionalno drvo. Lako ćemo posle sa klot čelikom. Pored toga, potpuno je u pravu i kada tvrdi da je neophodno prevashodno upoznati sopstveno tržište sa čarima prokupca, pa mu tek onda izvaditi pasoš. Generalno, prokupci kod nas se i inače „armiraju“ internacionalnim sortama, ali se uglavnom vode kao prokupac. I uvek je drama da li je neki prokupac čist ili ne. Nebitnost totalne „čistote“, ako je vino već odlično, samo dodatno potvrđuje činjenicu da mi svog Vojvodu ne poznajemo dovoljno. Dublja analiza radionice g-đe Gilbi je neophodna, ali i za poseban članak. U svakom slučaju, bila nam je čast slušati je.

Izvoz? Carina? Kosta Carina? Toma! Tomislav Ivanović, čovek koji je na MDP bio skoro pa sve, uključujući i nametnutu ulogu interaktivnog prevodioca, poput legendarnog Koste (koji nije Botunjac). Tomina radionica o potencijalu prokupca kao sorte, bavila se jedinom našom vinarijom koja ima „debeo živac“ za prokupac, odnosno vinarijom Budimir. Kroz radionicu „Čist (Lila), malo oplemenjen (Triada) i drugar sa kaberneom (Svb Rosa)“, Ivanović nam je prikazao kako to izgleda kada se prokupcu dopusti da sazri. Poznata je strategija ove vinarije, za koju sam već rekao da bi neoprezno kačenje zadnjicom dve slavine u podrumu, verovatno podavilo Župu vinom. Vina Budimir koja su u prodaji, već imaju preozbiljan staž, što u drvetu, što u staklu. Tomina radionica je dakle, bila emisija informacija o tome da prokupac može! Naročito ako se sa njim, kao u ovoj vinariji, postupa sa dužnom pažnjom.

Poslednja radionica i kruna konferencije je bila „Potera za čašom“, u produkciji velike svetske kuće RIEDEL. Prisutni su bili u prilici da preko trofejnog (ove godine u Sofiji) DOJA prokupca degustiraju ovo vino iz različitih čaša. Cilj radionice (opet Igor) je potraga za posebnom čašom za prokupac. Na nama je da damo neke smernice (Pinot Noir, Syrah, pa i Kratošija... Tu smo negde...) i naručimo potrebnu količinu za pokretanje procesa istraživanja, a na vrhunskim inženjerima ove velike kuće je da posao dovedu do kraja. RIEDEL čaša za prokupac, dogodine? Biće!

Nakon konferencije, u Skadarliji su održani Salon Prokupca i pripadajuća zabava, na kojima je publika pokazala da prokupac voli. Ipak je on naše mezimče, naš ponos i uskoro, naša diploma za budućnost! Opet se pio širom sveta... Ponovo su društvene mreže preplavljene fotografijama... Ponovo je Nikola Popović briljirao u Banjaluci... Ponovo, sledeće godine! Još veće, još bolje i još konkretnije, sa specijalnom čašom. Koristim priliku da se najsrdačnije zahvalim svim vinarima bez čijeg (produkcionog i materijalnog) doprinosa svega ovog ne bi ni bilo. Hvala vam beskrajno, dragi Prijatelji i braćo!

 

Nenad Andrić

 

Profesor Dionisije

"Nada je dobar doručak, ali slaba večera."

Bejkon