barell

Događaj

9. jul 2016.

Dobrodošli u elitu

Pred velikim brojem iskrenih i probranih prijatelja kuće, Vinarija Deurić je ponosno predstavila svoje novitete.

Na osamdesetak kilometara od Male Remete, jedan čovek je spremao svoju ekipu za važan duel. On je za ovu priču, simbolički izuzetno važan. Pre više od trideset godina, golobradi novobeogradski mladić, učenik Desete gimnazije, započeo je profesionalnu košarkašku karijeru. Njegovih par drugova iz razreda i nas par mlađih godinu dana, sa ponosom smo išli na utakmice KK Partizan, zato što se „Sale skidao“. Trojke na zagrevanju talentovanog klinca, oduševljavale su isključivo „ekipu iz Desete“, koja je manje više zbog njega i išla da gleda „Groblje“. A svako ko je hteo da gleda, mogao je već tada da vidi početak jedne briljantne karijere. To se ne odnosi na tadašnje tupsone i slepce iz KK Crvena Zvezda, koji su ga škartirali kao netalentovanog. I ne samo njega, ali to nije tema... Partizan je uzeo Moku Slavnića, pojavilo se još par drugara iz Desete (Slavuj, Laki...) na parketu Hale Sportova i oni su od mene napravili izroda koji obožava Zvezdu, ali voli i Partizan.

Dakle, pre no što je počeo da nemilosrdno sipa trojke, bukvalno kao balavac i vodi svoj tim logički iskodiranim mozgom, manirom iskusnog novobeogradskog lafa kome je svet mali, Đorđević je sa klupe vrebao. Na sličan način se prošle godine pojavila i „na klupu“ postavila Vinarija Deurić. Ako ste skloni suicidu, izaći ćete premijerno sa pino noarom iz četrnaeste. Sale Đorđević se „svlačio“ i čekao šansu. Nakon godinu dana je sve leglo na svoje mesto. Nakon godinu dana se i ovoj, hrabroj vinariji sa padina Fruške Gore, dogodila Sofija. I dogodila su im se vina! „Ovo više nije zezanje...“ Oformljen je tim za velika dela, čeka se još par „prinova“, vezivanje pojaseva i let može početi. Ako se taj let posmatra kao plovidba vazdušnim prostorom, onda i ono njihovo karakteristično jedro, dobija dodatni smisao.

Nakon prošlogodišnje, možda i prepompezne najave vina, praćene „Selebrićanima“, inače bratskog plemena takođe prisutnih „Tabloiđana“, kao i ostalih zvanica koje „nisu krile oduševljenje u...“, a ne znaju NIŠTA o vinu, na ovogodišnji hepening smo stigli sa lanč paketom skepse. Od prošlogodišnje ekipe, ove godine su baš falili jedino (opravdano odsutni) legendarni Vlada Nikolić i Tanja Đuričić. A došli su neki novi koji znaju, kao i prošlogodišnji, koji takođe znaju. Sa zevzekom se ne sudarismo u prelepoj „avliji“ Vinarije Deurić. Neko je tu „kasting“ gostiju uradio na najvišem mogućem nivou. Zašto je to važno? Pa važno je najviše iz jednog, konkretnog razloga: Naime, ne može se baš sa svakim piti vino! Ko se sa ovim ne slaže, neka im dođe prošle godine.

U objavi o rezultatima iz Sofije, sa nezvaničnog prvenstva Balkana u kvalitetu vina, napomenuli smo da je Vinarija Deurić sa postojeće dve etikete osvojila devet medalja (šala, naravno), plus još jedna za dizajn, od čega su četiri bile zlatne (plus i ta za dizajn). Ovo ne bi zbunilo samo pevca Sofronija: „Znam, znam... Cifre ne lažu!“ Dakle, ne samo što su nove etikete pobrale nepodeljene simpatije žirija, nego su čak i prošlogodišnja, premijerna vina, dodatno sazrela. Na beskrajno šarmantan način, trojica domaćina (Mitar Deurić, Mirko Niškanović i Zlatko Živanić – prim. Vinovnik) su brkanjem fakata koje je vino šta dobilo, pobrala iskrene simpatije. Kilo i po medalja sa svakog sledećeg takmičenja je situacija koja će se podrazumevati. Izgleda...

Uz prijatne zvuke čestito usviranog ženskog tamburaškog orkestra La Banda, vinske čaše su hokejaškim, letećim izmenama punjene: Gevurcom, Enigmom, Avangardom, Urban Rozeom, Belim i Crvenim Talasom... Da, ovo zaista nije više zezanje. Najveći problem sa kojim će se ova vinarija u vrtoglavom usponu susresti, biće individualizacija boca. Naprosto, sada je mnogo toga tu i baš sve valja. Valja i kada je solo u flaši, valjaju kupaže... Deluje da su mogli i vazduh da flaširaju, pa bi i on valjao.

Tradicionalni ritualni „vozić“ (Kome se uvek u najavi obraduju učesnici Parade ponosa, pa se kasnije institucionalno razočaraju), pred vrhunsku zakusku je ponovo provezao goste kroz nepregledne redove jabuka i bio parkiran pored zasada novog „momka sa klupe, koji će maloletan u NBA“, odnosno probusa. Da se u Maloj Remeti misli, pokazuje i pažnja koja je posvećena moravi, našoj novostvorenoj beloj sorti, važnijoj od sebe. Morava tradicionalno u našoj redakciji izaziva enormnu radost, proporcionalnu nestrpljenju.

Sve u svemu, zaista fantastično popodne i veče u porodilištu i jaslicama vrhunskih vina „Deurić“. To je mesto koje se munjevito brzo pozicioniralo na vinskoj karti Balkana. Još važnija od toga je pozicija u srcima svih onih koji vino vole i za vino žive. Nemerljiva je sreća zbog činjenice da imamo još jednu Veliku vinariju! Sa velikim „V“, naravno... I na slovo „D“, još naravnije.

 

Profesor Dionisije

"Danas se uopšte ne isplati imati pare!"

Snowy White