barell

Događaj

22. februar 2017.

Dan kao i svaki drugi

Pojačan intenzitet događanja pred Beo Wine fair. Jug Italije i odabrana Srbija...

Rafalna paljba vinskog juga Italije u poslednjih mesec dana predstavlja dobar primer kako se troše namenska sredstva. Jučerašnji salon u Hajatu, na kome se sa lica prisutnih vinara očitavalo: „Da me je koštalo 70 evra, ne bih došao“, beše simpatična prezentacija tridesetak vinskih kuća sa juga Italije odabranim zvanicama. Sada smo već na tom nivou da se pred publiku, pogotovo ovako selektovanu, ne može izaći sa osrednjim ili (ne daj Bože) neispravnim vinima. Toga kod Italijana, srećom nema, a da li će nešto od ponuđenog i zaživeti na krhkim policama naših vinoteka, pokazaće vreme.

Sve i da ste u prethodnih mesec dana (ponovo, ne daj Bože) proveli u Urgentnom Centru, verovatno bi vam pored bolesničkog kreveta bio poslužen neki primitivo. Ova konstatacija se prevashodno nameće nakon iščitavanja podebelog programa i podužeg spiska događaja koji su realizovani. Medijski je priča odrađena pretanko, pošto tako intenzivan, konceptualno zaokružen set prezentacija, zahteva seriju realizovanih priloga šireg spektra. Neki ozbiljniji tragovi i zapisi posle ovako obimne „invazije" moraju postojati. U to naravno ne spadaju telefonske fotografije boca i svedene ushićene rečenice na društvenim mrežama onih koji su nekoj od degustacija prisustvovali. Verovatno je bilo kinte i za neke važne mejnstrim medije, kao i za gostovanja po brojnim TV kanalima, nekim radio emisijama...

Dakle, da li će biti „bili, pili i otišli“, kako rekosmo, pokazaće vreme. Italijanska vina nastavljaju svoju misiju uhlebljavanja po Srbiji novim organizovanim nastupom i na Beo Wine fairu, koji uskoro počinje. To svakako i jeste mesto gde se posao pravi. Da li će na BWF-u biti isti ili neki drugi, to niko živ više ne može da pohvata. Kako god bilo i ko god bio, njihov(i) štand(ovi) će biti izuzetno važna kota za baždarenje čula. Probajte prvo Italijane da bi se navikli na dobro i onda se lagano prepustite čarima komparacije. Ovo bi stajalo na Vinovniku sve i da se juče nije desila još jedna degustacija. A desila se!

Direktno iz Hajata, „sa Italijana“, put je vodio u vinoteku Wine & Pleasure, na degustaciju koja je predstavljala sjajan vid promocije sve važnijeg i masovnijeg takmičenja u komšiluku. U goste nam je došla Galina Todorova Niforou, duša i mozak takmičenja The Balkans International Wine Competition (BIWC), iz Sofije. Patriotski (u širem, balkanskom smislu), ova izuzetna dama „gura“ svoju priču i dobacivaće sve dalje, nema sumnje. Očigledno dobro poznavajući mentalitet ovog dela Kosmosa, pribegla je najdelotvornijem mogućem obliku promocije. Naša nagrađivana vina u Sofiji, uz par premijera, zaista su gusto tkana paukova mreža koja ne pušta nikoga.

I najvećeg baksuza da ste nadvili nad dvanaest čaša sa srpskim vinima koja su ostavljala (i ostavljaće – prim. aut.) tragove u Sofiji, taj isti baksuz bi se morao osetiti ponosno. Ako se uzme da, iz ne znam kog razloga, tu nisu bili neki šampioni (Karlovački rozei Vinum i Kiš, zatim Vrtlog...), onda tek valja turiti prst na čelo. Deurić, Virtus, Aleksić, Despotika, Bjelica, Matalj, Zvonko Bogdan... Da se smrzneš! Pojedinačno, grupno, po bojama, sortama... Kako god se nadvijali nad te čaše, definitivno ne možete sakriti ponosan osmeh i posebnu radost.

E sad, poznat je izraženi enopatriotizam naše redakcije i pored povremenih ukazivanja na izvesne manjkavosti. Rušenje predrasuda i „zacementiranih“ stavova nam takođe nije strano. Prava bombona je u ovom, konkretnom slučaju, bila prethodna degustacija dobrih vina sa juga Italije. To baždarenje „na dobro“ je samo dodatno pojačalo efekat degustacije srpskih nosilaca medalja iz Sofije. Uostalom, plod ovakvih komparacija je i bila naša (magazin TU! & Vinovnik) uspešno realizovana inicijativa grupnog predstavljanja vinske Srbije na prethodnom, jubilarnom Vinitaly. Nakon „random češljanja hala“ još jednu godinu ranije, nametnulo se „Možemo mi to!“ Neku vrstu potvrde smo dobili i juče. Uz malu digresiju da sada više nije samo možemo, nego i moramo!

Dakle, ako neko želi u Srbiji da prodaje svoje, inostrano vino, mora da ga pravi ludački dobro i drugačije. Mora! Već godinama, verovatno jedini, zastupamo tezu da je liberalni uvoz svega i svačega što se zove vino, prilično blagorodan za razvoj srpskog vinarstva. Naše vinarije se od svog nastanka bore u oštroj konkurenciji uvoza i to iz najjačih vinskih zemalja sveta, pa se to odrazilo i na vrtoglavi uspon kvaliteta. Dizanje kvaliteta vina neminovno vodi i ka sve boljem, opštem poznavanju vina. Stigli smo u bezbednu zonu čistog ukusa. Pravi primer je i „tornado primitivo“ kome smo takođe prisustvovali na istom mestu nekoliko dana ranije. Ono najbolje sa te degustacije, već se uvozi.

Na kraju, da se vratimo Sofiji. U neposrednom kontaktu sa velikim brojem vinara Srbije, na pitanja vezana za takmičenja, uvek smo toplo preporučivali Sofiju. Bugari su simpatično tvrdoglav i svoj, autentični balkanski narod, poprilično nesklon odavanju počasti drugima. Činjenica da naša vina na BIWC-u prolaze, blago rečeno – odlično, govori dovoljno u prilog teze o preporučenom slanju uzoraka. I naša zemlja, sada je to već očigledno, zaslužuje ozbiljno (nacionalno i međunarodno) takmičenje vina. Što se vina tiče, bez ikakve protekcije i mutnih radnji, „zapljunuli“ smo se svugde, sem na kalendar OIV-a. A možemo mi i to!

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld