barell

Vest

2. oktobar 2017.

Dajte mi svetskog šampiona

Kupiti svetskog šampiona u prvoj vinoteci, a da nije iz uvoza?! Neprocenjivo!

Sjajna prošlost više nije garant svetle ni sadašnjosti, a kamoli budućnosti. Garant nije, ali kao podloga dobro dođe. Stoga je nepotrebno ovde navoditi široku lepezu trofeja i medalja koje je pokupila Vinarija Kiš u svojoj prošlosti. Kod njih je neki trofej uvek aktuelan. Na poslednjem takmičenju Portugieser Du Monde, Portugizer vinarije Kiš je postao apsolutni šampion sveta. To što oko tog uspeha nije bilo neke pompe, ipak predstavlja novinu. Ranije trijumfe je Peđa Crnković (glavnokomandujući u vinariji, a naročito vinogradima) proslavljao mladalački zdušno i glasno. U poslednje vreme je lakše locirati članove politbiroa ISIS-a nego ovog čoveka. Radi, živi i spava u vinogradu, što očigledno daje rezultate. I to kakve!

E sad, moguće je da se u vinariji nisu mnogo bavili slavljenjem i zbog činjenice da tog i takvog svetskog šampiona (da je boks, bila bi u pitanju neka velter kategorija) još uvek nije bilo u prodaji. Od ove nedelje, situacija je značajno drugačija. Od ove nedelje je moguće ući u neku od (možda desetak) renomiranih vinoteka i kupiti šampiona. Iz vinarije su najavljivali neki oblik „zakucane“ maloprodajne cene od 1200 dinara. Ova cena bi spadala u apsurdno – bizarne. Za to postoji nekoliko dokaza:

Pre svega, radi se o najboljem vinu na svetu od jedne sorte. Zatim, serija je, blago rečeno, ograničena: Nešto preko hiljadu boca. I pod tri, a što je najvažnije, radi se o fenomenalnom vinu. Četvrto, ako šampion košta toliko, koliko bi onda trebalo da koštaju oni poslednjeplasirani na takmičenju?! Onda bi se oni delili besplatno, a uz njih i tegla usoljenih „gasi me bilo čim“ inćuna – gratis.

Radi se o još jednom, strahovitom dokazu da je polje predrasuda – igraonica za budale. Svima koji tvrde za određene sorte kako ne mogu dati odlična, respektabilna vina, dovoljno je samo uplatiti još koji sat u pomenutoj igronici. U šmirglanju usijanih guzica na toboganu skepse su se kroz godine ređale sorte: smederevka (Janko), frankovka (Jelić, Aleksandrović...), tamjanika (potpuna revolucija u istraživanju, par fenomenalnih), prokupac (sada već dvadesetak odličnih i sve ih je više), a na kraju evo i portugizera u Kiš produkciji. I zato je ova cena neshvatljivo niska.

Svakome ko dobije Kišov Portugizer (2016) na slepom testu i prepozna sortu, skidam kapu! Ovo vino će postati prepoznatljivo po svojoj neprepoznatljivosti, pošto je prva asocijacija na oko, njuh, a naročito srk – Pinot Noir. Ne, grešim... Jedina asocijacija je Pinot Noir. A zašto je neprepoznatljivo? Pa vrlo jednostavno: Portugizer nikada i nije tretiran kao „grožđe koje može“. Ovaj vrhunski Kiš napitak je dokaz da sve može ako se ume i ako se pruži šansa. Stabilnog srednjeg tela, naglašeno voćan i prožet začinskim travama, sa kiselinama fokusiranim na zadatak: Da ga čuvaju, brane i daju snage za dodatni razvoj. Klasična džez tema oko koje se dalje širi priča. No, zvuči li to kao portugizer? Pa i ne. I baš zato – da!

Smisao istraživanja koje neopozivo postaje svetski šampion je i u davanju smernica. Nije mali broj onih koji stavljanje portugizera u barik na odležavanje doživljavaju kao ponižavanje hrasta. Ah, da... Oni su u igraonici. Postavlja se pitanje da li će (a trebalo bi – prim. aut.) još neki krenuti ovim stazama i ophoditi se sa dužnim „drvenim“ poštovanjem prema „gizeru“.

I još nešto, pre nego što zaključimo ovu priču o velikoj nedelji, nedelji u kojoj svetski šampion zaseda na police. Česte su polemike oko autohtonosti ove sorte. Formalno pravno, po nekim našim spisima, ona jeste autohtona. Struka opet, kaže drugačije. I tu dolazimo do potpuno apsurdne situacije. Ako je sorta naša, a vino najbolje na svetu, onda je to izuzetno lepo, ali i donekle logično. A ako nije, onda je taj uspeh tim veći. Dakle, kako god posmatrali portugizer kao takav, uspeh ovog Kišovog je izuzetan. I tu ne mislim na trofej, nego pre svega na fantastičan kvalitet vina. Kišov je, naš, Božiji i onog ko ga se dočepa po ceni (1200 dinara) duplo manjoj od realne vrednosti! Postoje najave da će neki ozbiljniji „igrači“ pribaviti sebi nekoliko kartona kao dugoročnu investiciju. Za popriličan broj naših vina se ispostavilo da je takav potez bio mudar. Ovaj slučaj je u tom kontekstu i više nego očigledan...

 

Profesor Dionisije

"Nada je dobar doručak, ali slaba večera."

Bejkon