barell

Lično

28. maj 2018.

A jesi li probao Veličkovićev sovinjon

Prvo takmičenje, prvi rezultati i šta sa njima

Medalje na ocenjivanjima širom sveta de facto imaju uticaja na tržišno pozicioniranje vina. Neki prekaljeni takmičari to već jako dobro znaju i ucrtavaju termine za slanje uzoraka u svoje prepunjene kalendare. Oni mladi, novi, uglavnom su umereno „pogubljeni“ i nemaju jasan plan, što je i više nego logično. Kada bi imali taj plan, nestala bi čitava lepeza početničkih draži. Osnivate fudbalski klub i već planirate kada su kvalifikacije za Ligu Evrope!? Teško...

Nekako su nam najatraktivnija tri takmičenja, koja su se profilisala kao najvažnija za naše, lokalno odmeravanje snaga. To su: Decanter (London), AWC (Beč) i BIWC (Sofija)... Decanter se vodi kao najprestižniji, pa medalja iz Londona predstavlja apsolutni garant potonjeg berićeta. AWC, inače najmasovniji „vinski džumbus“ sa milijardu uzoraka slovi za mesto gde se najlakše dopre do odličja. Uostalom, što više uzoraka, veća šansa, ako ste dovoljno dobri. Sofija (BIWC) možda nema reputaciju prva dva, ali je lokalno više nego blagorodna, pogotovo što se mi na Balkanu između sebe savršeno poznajemo i samim tim, manje objašnjavamo. BIWC vam nekako dođe kao Eurosong ranije, sa objektivnom komšijskom komponentom u glasanju.

Pored ova tri navedena, tu je i Mundus Vini, odlični i sve popularniji Bergamo, sveisvašta Du Monde, pa Bukurešt... Uostalom, većina velikih sajmova po svetu ima svoja takmičenja. I kako da se sad taj tek oformljeni, novi vinar, ubaci „u kolo“ takmičarsko? Moja topla preporuka su Sofija i Beč, iz gore navedenih razloga. Lako se „uloguje“, Kalapiš Trade to preveze pouzdano i brige nema. Kad stignu rezultati, sve što se dobije odmah se objavi, a ono što „prsne“ – elegantno prećuti.

Vinarija Veličković u ovom trenutku ima u svojoj paleti samo dva vina. Da ne bi pobrkali silne etikete, dali su im imena „Prvo belo“ i „Drugo belo“. Prvo je sovinjon blan, a Drugo – kupaža šardonea i muskata malog zrna. Ova vinarija iz sela Banja kod Aranđelovca spada u red onih koje su među poslednjim učlanjene u snažnu formaciju Udruženja Vinara Šumadije. Svojim postojanjem i učlanjenjem, dodatno su osnažili ovo udruženje, nema sumnje. To su pokazali i rezultati iz Sofije. Zašto su ti rezultati interesantni? Pa, iz više razloga. Pre svega, za našu vinsku scenu je od izuzetne važnosti činjenica da kako se ko negde pojavi, odmah uzima medalje. Ovo nije prvi slučaj (Izba Jovanović, lekovito zlato u Bergamu, kao odličan primer) da internacionalna karijera, još na statusu embriona dobije svoju potvrdu.

Drugi razlog, u kontekstu interesantnosti, su sami rezultati i raspodela odličja u okviru palete. Nije tajna da je Prvo Belo (sovinjon blan) poprilično osvojilo nepodeljene simpatije laika i znalaca, a naročito publike opšteg tipa. Odlično vino! Sa Drugim Belim (kupaža) situacija ide malo teže, zbog specifičnosti koje to vino nosi. Fakat da nije naišlo na frontalno odobravanje i da mu je sužen komercijalni prostor. E sad, da ste vi gospodinu Veličkoviću pre Sofije saopštili da će Drugo Belo dobiti srebro, on bi se izuzetno obradovao zbog Prvog, koje bi po njemu (a da se ne lažemo i gomili nas koji poznajemo ta vina) onda sigurno dobilo zlato, ako ne i nešto više. Da ste mu saopštili kako je Prvo Belo dobilo bronzu, on bi bio jako tužan što Drugo Belo nije dobilo ništa, a nemoguće je da se tako nešto desi. I Drugo Belo je dobro, majka mu stara!

Tako da, iznenađenjima nikad kraja. Nemoguće je utrefiti afinitete međunarodnog žirija, pa tome nema potrebe robovati. Jednostavno, napravite vina najbolje što umete, pošaljete ih na ocenjivanje (subjektivna rabota, sa umerenom dozom objektivnosti), obradujete se dobrim rezultatima i ne tugujete zbog nezapaženosti, ako se desi. Prvo Belo je dobilo bronzu, a Drugo Belo srebro. Prvo što sam uradio nakon što su mi Veličkovići (Dragoslav i Katarina) javili rezultate je bilo ekspresno otvaranje Drugog Belog... Sugestija, dodatno odležavanje, realna procena? Đavo bi ga znao... Sada deluje da Drugo nije ništa slabije od Prvog. A radi se o 2016-toj godini. U sledeću berbu (2017) Veličkovići (i kompletna vinska javnost) polažu puno nade. Iskapljeni uzorci govore tome u prilog. Jedino što će se možda pojaviti i Treće Belo, ali to je tema za neku drugu priču. Da nije bilo srebra iz Sofije, sigurno bi bilo tako. Međutim, u Veličković jednačinu su stigli novi prijatni parametri i ona se rešava iznova. Zasluge za dodatne napore pripadaju BIWC-u i zato su takmičenja jako korisna. Naprosto, tu možete dobiti neke odgovore na nepostavljena, pa i postavljena pitanja.

Naravoučenija nema. Samo preporuka... Potrebno je ogledati se u međunarodnim okvirima, pošto samo tako saznajete gde ste. Mi smo kao vinska zemlja sve značajniji, veći i jači. Svako novi se već dogodine oseća kao prekaljeni takmičar, a to nije baš česta pojava. Pogotovo u vinu, koje traži vreme. Srpski vinari to vreme obilato koriste, pa ga čak i relativizuju rapidnim ubrzavanjem.

 

Vinovnik

 

Profesor Dionisije

"Kaže se katkada za kritičare, da ne pročitaju do kraja delo o kome su prinuđeni da pišu. Da bi se znala sorta i kvalitet vina nije potrebno popiti celu bačvu."

Oskar Vajld